popu POP a blogu BLOG

velike mah-mahove i pozdrave šaljem jer odlaziiiiim, o oo o o oodlaziiiim, ostavljam vaaaas - ali neee kao prije - ovaj put cijelo ljeto - sad plačite - doći ću tek na jeeeeseeeen-----jejeje
(dorađeni tekst Bijelog dugmeta)

I ZAPJEVAJMO:

Postoji obala gdje more je čisto
Daleka obala
Stijene su gole, a djevojke isto
Daleka obala nas mami
Daleka o, daleka obala

Oborita riba iz mora me gleda
Daleka obala
Ja bi je oborio a ona se ne da
Pred obalom igraju se četiri morska pasa
Koga oni popapaju tome nema spasa

Sunce na zalazu obalu zlati
Pijani mornar se obalom klati
Valovi šume a brnistra cvate
Ruski špijuni me obalom prate

Daleka Obala

gdje god bili - ili ili pak , želim vam sjajan provod i blagotvoran odmor od svakodnevice.

s.

dragi ljudi,

zamislite sad ovo.
žena ste, ili neko žensko biće u svakom slučaju.
i imate cipele, na nogama of kors.
vozite se tramvajem.
užasna je gužva.
odjednom osjetite nečije ruke na vašim nogicama i to u području stopala i obližnjeg zgloba...
spuštate pogled.
ugledate čovjeka kako leži skvrčen i grčevito drži vašu nogu tj. cipelu i ne mrda!!
totalno ste zatečeni...pače, preneraženi.
skužite da očito želi vašu cipelicu iz nepoznatog razloga.
skužite pritom da imate i drugu nogu te ga počnete manijakalno lupati s njom po ramenima i vičete kojekakve ružne riječi.
ako imate sreće, grabežljivac pobjegne neobavljena posla, a ako nemate - predstoji vam šetnja do doma s jednom cipelicom manje.

dal ste se vi kad susreli s tipom koji je u zg poznat pod nadimkom cipelić?

ova priča je iz druge ruke, ali bome, kad god se vozim tramvajem...sjetim se...cipelića...

važno je napomenuti da...ovo nije mit.

koja sreća...koja sreća...oprala sam kosu...kako male stvari čovjeka razvesele!

isto tako, kad sam pred neki tjedan skinula smajliće - ko debil sam se igrala s njima, keljila ih po mejlovima ko nenormalna i javljala se pristojnom broju ljudi samo da se njima mogu pohvaliti.
koja sreća!

neki neidentificirani dan sam skužila da opet idu only fools and horses ilitiga mućke - di je sreći kraj???

obično kažu da sitnice čine sreću i zadovoljstvo. no ne bih se baš generalno s time složila. nekako mi se čini da bih bila sretnija i zadovoljnija da dobijem kuću s bazenom na korčuli plus privatna plaža nego, recimo jabuku. a jabuke jako volim. ili dvomjesečno krstarenje karibima nasuprot rašpici za nokte.

a pošto nemamo ono od čega bi pukli od sreće onda se moramo zadovoljiti običnim pranjem faking kose (!!!!koja bijeda) ili televizijskom serijom.

doduše, jedino što moram priznati je žaljenje što ne spadam među one ljude kojima je zadovoljstvo i sreća naprosto čišćenje i čistunstvo. znate, ono, nisu dobre volje pa ne bi li se odobrovoljili - čiste. to je fenomenalno!!!
to su ljudi hodajući biseri!
ponekad žalim što nisam među tim sretnicima jer bi moje stanište propupalo od urednosti i blistavoće!! (blesavoće)

ali ne...ja perem kosu, jedem čoksu i pijem kave. nadam se da vi ipak u trenucima sreće niste toliko sebični kao neki.
ovdje prisutni.
koji žele ostati anonimni.

s.

baš je šugav dan, nešto bi pa ne bi paduckalo...sve nešto li-la...ne mogu vjerovati, trebam se spremati za more, za ljeto, za divotu!
ne, ne još mi nije najjasnije da se odmor bliži, malo sam gluplja.
možda zbog vremena?

da, vrijeme, meteorološka zbivanja zbilja utječu na inteligenciju i kognitivne sposobnosti... tu uvijek možemo naći ispriku. znam ljude koje vrijeme toliko ošamuti da ne primijete da im je daska na wc-u spuštena i da upravo pišaju po istoj. sreća da nisu morali kenjat, s oproštenjem.

anywayz, za nekih pola sata idem sa prijateljicom na zasluženu kavu nakon dana provedenog na najneobičniji mogući način - ne radeći baš ništa. smišljam teme koje bih mogla pisati za faks, ali kako faksa neću vidjeti još neko vrijeme, zaključujem da nije neka hića.
tako da mogu mirne duše odšetati i odmoriti svoje mlado dupe na kafanskoj stolici.

ma, kad bi se mene iskreno pitalo, a ja kad bih iskreno odgovorila -rekla bih da mi se ne da ni na tu kavu.
ali eto. u mojoj je srži praviti probleme di ih nema. ili di se samo naziru - ja im dajem formu ili bar paranoični final touch.
nije problem u društvu ili u ambijentu ili u zvijezdama - već isključivo u meni. it's not you darling, it's me. lijena sam lijena i lijena i za to krivim vrijeme!
i situaciju!
takva je situacija!
uostalom, što je loše u izležavanju i traćenju vremena?
ponekad?!

odoh se dakle spremit...imam masnu kosu...djizas,,,di je kraj mojim mukama? bacit ću se s balkona. i još da mi je rijeka u blizini bacila bih se i u rijeku, i sve bih usput bacila u rijeku.

jel fakat da pjesma bacila je sve niz rijeku govori o abortusu? ne želim si to misliti jer ću zaključiti da je seksistička pa ću pri samom pjevušenju iste sebe s gnušanjem prekinuti...a sebe ne volim prekidati u procesu razmišljanja, pjevušenja ili delanja.

no, take a break i odite protegnut noge, ispravit kičmu, a ne sjedit za kompom!

ciao!

u sitnim koracima približavam se blagotvornom uživanju...uz zvuk zrikavaca i okusa neizbježnih malina/kupina/nikad-nisam-znala-ime po putu do plaže..
šljap šljap nogicama i evo me, isprva sjedam na ručnik. a onda se razvalim po cijeloj rivi, bez puno pristojnosti. e, a onda zaplovim, otisnem se od sebe (kamo? - kakvo pitanje!)...i ne vraćam se do jeseni.

Neki od naputaka za početnike u trčanju:



-ako nikada do sada niste trčali trebate posjetiti svog liječnika koji će napraviti pregled i utvrditi eventualno postojanje kakvog razloga protiv trčanja
-nakon toga treba napraviti plan trčanja kojim će se postupno povećavati vrijeme i intenzitet trčanja (jedan od planova donosimo i u ovom tekstu)
-nabaviti tenisice za trčanje
-naći vrijeme u danu kada ćete trčati. Ako radite to može biti prije ili poslije posla, a ako mislite da nemate vremena - propustite pola sata gledanja televizije.
-odaberite neku stazu ili rutu po kojoj ćete trčati. Neka ne bude udaljena puno od mjesta stanovanja kako ne biste imali psihološki pritisak da morate odlaziti daleko od kuće i gubiti vrijeme ne biste li trčali, a poželjno je da podloga bude mekana podloga, ne asfalt.

Vaš novi plan za trčanje

Došli ste na stazu. Čestitamo, to je već obavljen veliki dio posla.
Najgore što možete učiniti jest da krenete kao iz topa ispaljeni, jer će to rezultirati u najboljem slučaju da nakon 100 m stanete, a u najgorem se može dogoditi i nešto ozbiljnije.

Važno je krenuti polagano, prije kretanja se malo zagrijati i razgibati zglobove.
Trčite tempom kojim se nećete brzo zadihati, naime kada osjetite da ne možete više trčati - počnite hodati. Nakon odmora hodanjem, ponovno potrčite. I tako 30 minuta.
Za početak trčite 3 puta tjedno do momenta kada nećete više morati hodati u tih 30 minuta. Nakon toga možete trčati svaki drugi dan i povećavati vrijeme na 35 minuta, pa 40 minuta pa na 45 minuta.
Da bi se postiglo da trčite 45 minuta bez prestanka svaki drugi dan, potrebno je otprilike mjesec dana, ili nešto više , ovisi o bazičnoj kondiciji.
Prva dva do tri mjeseca su odlučujući u tome da vam trčanje postane normalna svakodnevna aktivnost bez koje više nećete moći. U tim prvim mjesecima se testira volja koja će vam omogućiti da kasnije povećavate vrijeme trčanja i kilometražu. U ovom početnom programu ne trči se na udaljenost, već na vrijeme, iz razloga što ne morate mjeriti udaljenosti staza i ne morate razmišljati o kilometraži i brzini kojom trčite.

Nekoliko važnih savjeta!!

Pijte puno tekućine prije i poslije trčanja tj. tijekom dana
Svako jutro stavite u hladnjak 2 litre vode i to nastojite popiti do kraja dana.
Nemojte se pretoplo odijevati za trčanje. Kada izađete iz kuće trebali biste osjećati laganu hladnoću jer kada počnete trčati bit će vam vruće.
Nemojte se vagati prije ili poslije trčanja jer težina koju ste izgubili tokom trčanja je uglavnom voda koja je izašla znojenjem.
Važite se na početku programa i onda svaka 2 tjedna, jer tek tada ćete vidjeti koliko mase ste zapravo izgubili.
Ako trčite zbog gubljenja tjelesne mase, zdravo je gubiti kilogram tjelesne mase na tjedan. Svi preparati i načini koji nude brza mršavljenja uglavnom se temelje na gubitku vode. Masne naslage i dalje ostaju, a gubljenje vode je opasno za organizam.
Poslije trčanja nećete biti jako gladni baš suprotno - apetit će vam se smanjiti. NEMA !!!

Osjećat ćete se bolje i psihički, jer se tijekom trčanja oslobađaju supstance zvane endorfini koji djeluju euforično, tj. poboljšavaju raspoloženje.
....zelite jos informacija o trčanju? EVO!

tko li bi se samo odlučio na ovaj drastičan korak...hehe...?

ponekad rado poslusam pravu muziku. a u pravu muziku ubrajam i sevdalinku...

zbilja mislim da bi trebali izmisliti neki komp koji ce biti prikopcan na rame. znam da postoje sad svakakva cuda, stalno si u vezi, ovo-ono - komp velicine dlana i sl. ali, nije to ono sto ja trazim!

ja zelim lijepi monitor, da se stvari vide a ne da moram kvariti vid na onom krmelju od screena.

isto tako zelim nam svima jedan sportski zivot. moje tijelo se savija svakim danom sve vise i vise u blagi upitnik.
sto od ucenja sto od kompa sto od...rucka, uglavnom ima tu raznih razloga.

zato mislim da je divno baviti se nekom rekreacijom - izbacimo visak negativne energije i jos je sve to skupa jako zdravo. ili ?

ono sto mene muci, jest: kad se dignem ujutro - zelim vjezbati i ujedno pregledavat mail. zar je to toliko nemoguce? dok trcim, joggiram da i blogiram. kuzite?? ono, renesansna moderna zena!
radim sve odjednom.

ko sto su necije bake (moje sigurno ne) morale kuhati, kupati dijete i nositi muzu kavu u isto vrijeme - tako i ja danas zelim biti uzasno fit i u toku s informacijama i to sve u isto vrijeme.

jer inace, bez tih informacija bi mi se svijet srusio, jako su vazne i mozda cak vrijedne sirenja vena na mojim mladim depiliranim nogama.

ako neko vidi da je izasao model kompa ciji se monitor prikopca na celo ili rame te da je sve bezicno - neka mi javi.

vozdra,
s.

daklem, hmhmh...sto reci u ovo doba noci??

A. se nece u petak naci sa mnom mada sam se nadala cemo se vidjeti i napokon upoznati i prije jeseni...
to je, naime, prva osoba koju sam upoznala preko neta i koju cu upoznati uzivo cim se pruzi dobra prilika!!!
a zamislite, cure smo, i pazi sad - heteroseksualnih sklonosti!
za past u nesvijest!

naime, kada bih i zamisljala da upoznajem neku osobu preko neta, ta osoba bi zasigurno bila muskarac - i to visok, lep i crn...a ako je plav onda bi bio preslika paula newmana. i po mogucnosti relativno normalan, bez manijakalnih sklonosti.

u svakom slucaju, osoba zenskog spola mi ne bi nikada pala na pamet.
kaj ce mi - ionako ih imam poprilican broj.

ali, eto, zivot je more, kako bi rekao jedan veoma bistar i duhovit tekstopisac iz jedne susjedne zemlje (zbog njegovih krvnih zrnaca ne smijem provocirati hrvatsku javnost) i ono nosi i najneocekivanije i najljepse dogadjaje i ljude.

bas mi je drago sto sam upoznala preeeeeeeeeedivnu a. i sto cu je napokon upoznati....za neka 2 mjeseca!ko ceka taj i doceka zar ne?

zapravo, iako sam danas ko i ovo vrijeme vani, a i ko moj tzv.blog - tmurna i dosadna, ipak sam zadrzala tracak dobrote u sebi.
tako da vam svima, cijelom citateljstvu, zelim da upoznate super osobu upravo kad takvo sto najmanje ocekujete.

spuki, divna li si osoba, reci cete.
e da.

pusa!

drago brojno drustvo.

danas je subota. danas ne idem van je UCIM. a ne da mi se - poznato?
samo zelim reci, dok imate vremena, uzivajte u danu, u ispijanju kave, u razgovorima, u svadjama...svejedno. ionako je sve to puno zanimljivije i uzbudljivije od ucenja.
dobro, jedino ako se jako napaljujete na knjigu i shvacate ju kao intelektualni izazov.
pohvalno.
(friki friiikiiii...)

anywayz, gtg, moram ici i ostaviti vas sve vas, brojne kolege, suradnike, suborce da uzivate vjezbajuci male prste na tastaturici. eh...zar nije ziva steta kad mlada osoba, kao ja, po cijele dane neuspjesno pokusava uciti ali zato uspjesno siri promjer svog mladog dupenceta? i svoju mladu kicmu godinama formira u upitnik? nije li to zalosno?
zapravo ironicno...samo drzanje tijela odaje upitnik - simbol pitanja i znatizelje...ko da smo mi znatizeljni...
ah...

vasa d best.